Kako postupati s otpadom

02. 10. 2018.

Otpad po mjestu nastanka dijelimo na:

Komunalni otpad je otpad iz kućanstva, otpad koji nastaje čišćenjem javnih površina i otpad koji je po svojstvima i sastavu sličan otpadu iz kućanstva, a koji nastaje u gospodarstvu, ustanovama i uslužnim djelatnostima.
Industrijski otpad je otpad koji nastaje u proizvodnim procesima u industriji, gospodarstvu i obrtu, a po sastavu i svojstvima se razlikuje od komunalnog otpada.
Ambalažni otpad je ambalaža preostala nakon što se proizvod raspakira, a obuhvaća sve proizvode u obliku kutija, posuda, omota i druge oblike koji služe držanju drugog proizvoda u svrhu njegove zaštite, rukovanja, promidžbe i prodaje.
Građevni otpad je otpad koji nastaje gradnjom, održavanjem i uklanjanjem građevina prema posebnom propisu.
Električki i elektronički otpad je bilo koja električka i elektronička oprema (i njihovi dijelovi) koju je posjednik odbacio ili namjerava odbaciti.
Otpadna vozila i otpadne gume su otpad koji nastaje protekom životnog ciklusa proizvoda.

Otpad po svojstvima dijelimo na:

Opasni otpad je svaki otpad koji sadrži tvari koje imaju neko od sljedećih svojstava: eksplozivnost, reaktivnost, zapaljivost, nadražljivost, štetnost, toksičnost, infektivnost, kancerogenost, mutagenost, teratogenost, ekotoksičnost, svojstvo oksidiranja, svojstvo nagrizanja i svojstvo otpuštanja otrovnih plinova kemijskom reakcijom ili biološkom razgradnjom.                                                        Komunalni, industrijski, ambalažni, građevni, električki i elektronički otpad i otpadna vozila svrstavaju se u opasni otpad, ako imaju neko od svojstava opasnog otpada.
Neopasni otpad je otpad koji nema neko od svojstava opasnog otpada.
Inertni otpad je neopasni otpad koji ne podliježe značajnim fizičkim, kemijskim ili biološkim promjenama. Inertni otpad nije topiv, goriv ni na druge načine reaktivan niti biorazgradljiv. Sa tvarima s kojima dolazi u dodir ne djeluje tako da bi to utjecalo na ljudsko zdravlje ili na povećanje emisija u okoliš

( Definicije su preuzete iz Zakona o otpadu – NN br.151/03 i Pravilnika o vrstama otpada – NN 27/96).

Prema Zakonu o otpadu ciljevi postupanja s otpadom su:

izbjegavanje i smanjivanje nastajanja otpada i smanjivanje opasnih svojstava otpada čiji se nastanak ne može spriječiti,
• nadziranje toka otpada (od mjesta nastanka do mjesta odlaganja),
• iskorištavanje vrijednih svojstava otpada u materijalne i energetske svrhe (reciklaža, oporaba),
• obrada neiskorištenog otpada,
• kontrolirano odlaganje obrađenog otpada,
• saniranje otpadom onečišćenog tla,
• razvijanje i utvrđivanje programa sustavne edukacije o otpadu.

S otpadom se mora postupati na način da se izbjegne:

opasnost po ljudsko zdravlje,
• opasnost za biljni i životinjski svijet,
• onečišćavanje okoliša: voda, mora, tla, zraka iznad propisanih graničnih vrijednosti,
• nekontrolirano odlaganje i spaljivanje,
• nastajanje eksplozije ili požara,
• stvaranje buke i neugodnih mirisa,
• pojavljivanje i razmnožavanje štetnih životinja i biljaka te razvoj patogenih organizama,
• narušavanje javnog reda i mira.

Postojeće stanje u Hrvatskoj

Prema Izvješću o stanju u prostoru Republike Hrvatske 2003. Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, odnosno Zavoda za prostorno uređenje, u Hrvatskoj je u 2000. godini nastalo sveukupno oko 9 milijuna tona otpada. Od toga se samo 11% koristi kao sekundarna sirovina, 13% je komunalni otpad, dok se oko ¾ ukupne količine odnosi na neopasni i opasni otpad (najviše iz građevinarstva i industrije). Samo oko 20% sveukupno nastalog otpada podvrgnuto je reciklaži. Najviše zabrinjava podatak da je po stručnim procjenama iz različitih kategorija otpada (tehnološkog, komunalnog) nastalo oko 200.000 tona opasnog otpada, a u Katastar opasnog otpada prijavljeno je tek 15% te količine, od čega se u Hrvatskoj prerađuje ili izvozi u inozemstvo na obradu i odlaganje oko 15.000 -18.000 t. Znatno je bolje stanje u sustavu postupanja s radioaktivnim otpadom. Njega se privremeno uskladištava, odnosno radi se većinom o tzv. zatvorenim izvorima, koji su privremeno pohranjeni u adekvatno nadziranim prostorima Instituta «Ruđer Bošković» i «Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada» u Zagrebu. Pretpostavlja se da će se postupnim oživljavanjem gospodarstva povećavati i godišnje količine otpada.

EKOLOŠKI SAVJETI
1. Osmislimo i proizvodimo proizvode koji su u suglasju s okolišem.
2. Ne kupujmo više nego što stvarno trebamo – kupujmo racionalno.
3. Kupujmo proizvode s oznakom «prijatelj okoliša».
4. Kupujmo robu s duljim vijekom uporabe (npr. božićno drvce od    trajnog materijala).
5. Kada idemo u kupnju, ponesimo vlastitu torbu.
6. Kupujmo svježe namirnice koje zahtijevaju manje ambalaže od vakumiranih pakiranja.
7. Kupujmo pića u povratnim bocama.
8. Po mogućnosti kupujmo veće količine (pakiranja), a ne pojedinačne.
9. Izbjegavajmo proizvode sa suvišnom ambalažom.
10. Dodatnu ambalažu ostavimo u trgovini.
11. Kupujmo reciklirane proizvode.
12. Izbjegavajmo sprej doze, a upotrebljavajmo proizvode s crpnim raspršivačima, koji omogućuju ponovno  punjenje.
13. Odvojeno odlažimo otpad koji se može reciklirati (papir, staklo, itd.), kao i otpad koji se može oporabiti.
14. Na svom radnom mjestu izbjegavajmo nastajanje otpada i potičimo druge na to.
15. Izbjegavajući i smanjujući nastajanje otpada štitimo okoliš i štedimo novac.
16. Uključimo se djelom i savjetom!
17. Kontrolirano izdvajajte svaki otpad, ne stvarajte divlja odlagališta.
18. Papirnati otpad odlažimo u plave spremnike ili u reciklažna dvorišta.
19. Stakleni otpad odlažimo u zelene spremnike ili u reciklažna dvorišta.
20. PET i Al ambalažni otpad odlažimo u žuto-sivi spremnik ili u reciklažna dvorišta.
21. Smanjimo svoj kućni otpad za jednu trećinu – kompostirajmo!
22. Stare baterije odlažimo u crveni spremnik.
23. Glomazni otpad odlažimo u vrijeme i na mjesto organiziranog odvoza. Posebno odvojimo metalni otpad i auto–gume od ostalog otpada te ih odložimo na mjesto dostupno vozilima TD Čistoća.
24. Posjetimo reciklažno dvorište!
25. Otpad je roba. Tako i postupimo!
26. S otpadom postupajmo odgovorno.
27. Pokupite otpad na plaži ili drugdje kada na njega naiđete.
28. Ako vidite otpad odložen na za to nepredviđenom mjestu, prijavite to inspekcijskim službama.
29. Koristimo deterdžente koji nisu na bazi fosfata.
30. Rabite neotrovna sredstva umjesto opasnih kemikalija za čišćenje.
31. Ako imate perilicu za pranje rublja i posuđa, uključite ih napunjene, i to u vrijeme jeftinije tarife električne energije.
32. Neka voda ne teče cijelo vrijeme dok perete posuđe.
33. Na slavinu stavite mrežicu za reguliranje mlaza.
34. Za bojenje stana koristimo boje na bazi vode.
35. Spremite razrjeđivač u posude s poklopcem i upotrijebite ga ponovo.
36. Poklonite ostatak boje susjedima, školi itd.
37. Sve što se dade popraviti, popravimo te iskoristimo.
38. Sve ono što još ima uporabnu vrijednost, a nama više ne treba i što želimo odbaciti, poklonimo onome kome to treba.
39. Tuširajte se umjesto da se kupate. Tako štedite znatne količine vode.
40. Zatvorite vodu dok perete zube ili se brijete.
41. Provjeravajte slavine ili ventile; cure li, odmah ih popravite.
42. Ne puštajte vodu da curi dok perete auto.
43. Provjerite curi li motorno ulje ili ulje od prijenosa u autu. Ako da, odmah to popravite!
44. Kupite automobil koji troši malo goriva.
45. Provjerite pritisak u gumama. Gume s niskim pritiskom uzrokuju veću potrošnju goriva.
46. Vozite se što manje automobilom. Hodajte, vozite bicikl.
47. Ukoliko vaš automobil nema katalizator obavezno ga ugradite.
48. Pazite kako se parkirate. Ostavite mjesta za druge i ne parkirajte ispred
spremnika  za otpad.
49. Za pogon automobila ne koristite ulje za loženje umjesto goriva.
50. Štedite električnu energiju. Dok grijete prostorije nemojte imati otvorene prozore jer time «grijete ulicu», a razveselit će vas i mjesečni račun.
51. «Betlehem» u kući imajte samo za Božić. Vodite računa da svjetlo ne gori u
prostorijama u kojima nema nikoga.     .
52. Koristite prirodna sredstva za njegu i zaštitu biljaka.
53. Čupajte korov umjesto da rabite herbicide. Upotrijebite zaštitni pokrov od vlažne
slame, gnojiva, lišća itd., da spriječite rast korova.
55. Koristite minimalnu količinu potrebnog gnojiva, po mogućnosti stajskog i komposta
kojeg ste sami napravili.
56. Vrt ili terasu polijevajte ljeti navečer ili rano ujutro da spriječite isparavanje.
57. Pustite da se odrezana trava razgradi i time vrt opskrbi hranjivim tvarima umjesto
drugoga gnojiva.
58. Stavite raspršivač na cijev za polijevanje.
54. Razumjeti druge znači staviti se u njihov položaj.
55. Sporazum je jamstvo za uspješno rješavanje problema okoliša.
56. Ne budimo pasivni promatrači, sudjelujmo aktivno.
57. Kada izvodimo kućnog ljubimca, počistimo što za njim ostane.
58. Izbjegavajmo proizvode za jednokratnu uporabu (upaljači, kemijske olovke, baterije).
59. Kao roditelj uključimo se u program djetetove škole (vrtića) za očuvanje i zaštitu okoliša.
60. Uključimo se u rad nevladinih udruga za zaštitu prirode i okoliša.
61. Razgovarajmo s djecom i prijateljima o problemu otpada te očuvanju okoliša.
62. Stvarajmo dobro ozračje u kući, na radnom mjestu i drugdje, jer:
dobra komunikacija temeljem je sveg boljitka.
63. Temelj za promjene je osobna promjena (svakog od nas).
64.  Komunicirajmo kvalitetno: njegujmo pozitivan pristup, demokratski dijalog i partnerske odnose.

ODVOJENO PRIKUPLJANJE OTPADA

Otpad koji se nije mogao izbjeći, potrebno je odvojeno prikupljati (po vrstama) na mjestu njegovog nastanka radi:

izdvajanja iskoristivog otpada (papir, staklo, karton, biootpad, plastika i dr.) s ciljem recikliranja, odnosno oporabe i
• izdvajanja opasnog otpada (ulja, baterija, lijekova, kemikalija i dr.) s ciljem detoksikacije i recikliranja.

Odvojenim se prikupljanjem i recikliranjem/oporabom otpada:

izbjegava odlaganje otpada,
• iskoriste sirovine za dobivanje novih proizvoda,
• smanjuje onečišćenje okoliša i
• štedi novac.

Recikliranje otpada je djelatnost ponovne obrade otpada u proizvodnom procesu, uključujući i organsko recikliranje, ali ne i korištenje u energetske svrhe.

Oporaba otpada je djelatnost ponovne obrade otpada u proizvodnom procesu, radi korištenja otpada u materijalne i energetske svrhe.

Ako odvojeno prikupimo i recikliramo
1 tonu otpadnog papira, spasili smo 20 mladih stabala.

Recikliranjem papira čuvamo šume, štedimo energiju, smanjujemo onečišćenje vode i zraka te štedimo skupi deponijski prostor.

U plave spremnike trebamo odlagati:

novine, časopise, prospekte, kataloge,
• bilježnice, knjige, telefonske imenike, slikovnice,
• pisaći i kompjuterski papir, pisma, uredske tiskovine, papirnate vrećice,
• mape, karton, kartonske kutije (bez ljepljive trake, plastike, stiropora i dr.), kartonske fascikle, valovitu ljepenku.

U plave spremnike ne smijemo odlagati:

indigo papir, ugljeni papir,
• fotografije i foto papir,
• zauljeni i prljavi papir,
• višeslojnu ambalažu (primjerice ambalažu za mlijeko i napitke),
• gumirane etikete i sl.,
• pelene.

Energija koja se uštedi recikliranjem
jedne staklene boce, dovoljna je da žarulja od 100 vati gori 4 sata.

Odvojenim prikupljanjem i recikliranjem staklenog ambalažnog otpada osigurava se ušteda prirodnih bogatstava (kvarcnog pijeska, vapnenca, prirodnog plina), energije i odlagališnog prostora te se smanjuje onečišćenje zraka, vode i tla. Zeleni spremnici za staklo postavljeni su na javnim površinama i u reciklažnim dvorištima.

Pravilno postupanje sa staklenom ambalažom razumijeva:

njeno ponovno korištenje za iste namjene – povratna ambalaža (primjerice mineralna voda, pivo, mliječni proizvodi),
• njeno korištenje za druge namjene.

Ravno prozorsko staklo odlaže se isključivo u reciklažna dvorišta, dok ostale vrste staklenog otpada treba odvojeno prikupljati samo ako je organizirano recikliranje.

U zelene spremnike ne smije se odlagati:

prozorsko staklo,
• automobilsko staklo,
• kristalno i optičko staklo,
• armirano staklo,
• laboratorijsko staklo,
• staklena vuna,
• žarulje i     fluorescentne svjetiljke,
• porculanski i keramički predmeti.

Po obujmu, plastični otpad
čini više od 30% kućnog otpada
.

 

PET (polietilentereftalat) je oplemenjeni poliester bitno poboljšanih svojstava. Suvremeni PET se proizvodi iz nafte ili zemnog plina. To je materijal koji je nelomljiv, otporan na mehnička opterećenja i lagan, te je kao takav iznimno dobar za proizvodnju ambalaže (boca za piće) i još nekih proizvoda. Međutim, upravo zbog tih svojstava PET ambalažni otpad uzrokuje velike probleme na odlagalištima otpada, jer svojim obujmom zauzima veliki odlagališni prostor. Stoga, PET treba reciklirati/oporabiti čime se, osim skupog deponijskog prostora, štede resursi i energija te manje onečišćuje zrak.

Metalni ambalažni otpad, a posebno Al-ambalažni otpad, je vrijedna sirovina i može se reciklirati, ako je odvojeno prikupljen.

Smanjimo svoj kućni otpad za jednu trećinu
– kompostirajmo!

Biootpad je kuhinjski otpad (ostaci od pripreme hrane) i vrtni ili zeleni otpad. Čini oko trećinu kućnog otpada i vrijedna je sirovina za proizvodnju kvalitetnog biokomposta. Najbolje je da se biootpad biološki prerađuje na mjestu njegovog nastanka. Taj se postupak zove kompostiranje, a znači aerobnu razgradnju biootpada pri čemu nastaju ugljikov dioksid, voda, toplina i kompost, kao konačni produkt (za samo nekoliko mjeseci). Kompost hrani biljke, osigurava prozračnost tla, zadržava vodu i pogoduje rastu korjenitog bilja, te se stoga kompostiranje treba primijeniti gdje god je to moguće.

Odvojeno prikupljanje biootpada moguće je:

u smeđim spremnicima, postavljenim uz stambeni objekt – skupljač dolazi i odvozi biootpad u kompostanu;
• na način da se odvojeni biootpad donosi u reciklažno dvorište (manje količine) ili u kompostanu;
• organiziranjem prigodnih prikupljanja biootpada (božićna drvca, otpalo jesensko lišće, proljetna i zimska rezidba.

U smeđe spremnike dozvoljeno je odlagati:

kuhinjski otpad (ostaci i kora voća i povrća, ljuske jaja, talog od kave, vrećice od čaja, ostaci kruha, listovi salate, blitve, kelja i sl.)
• vrtni ili zeleni otpad (uvelo cvijeće, granje, otpalo lišće, otkos trave i živice, zemlja iz lončanica, ostaci voća i povrća i sl.);
• ostali biootpad (kora drveta, kosa i dlaka, piljevina, papirnate maramice, borove iglice, male količine papira u koje su bili zamotani kuhinjski otpaci).

U smeđe spremnike ne smiju se odlagati:

tekući ostaci kuhane hrane, meso, ribe, kosti, koža, mliječni proizvodi, ulja i masti, pepeo, ambalaža, guma, opasni otpad, obojeni i lakirani drveni otpad, papirnati i stakleni otpad, odjeća, cigarete i dr.

Opasni otpad ugrožava ljudsko zdravlje i okoliš.
Jesmo li baš uvijek svjesni toga?
Opasni otpad je svaki otpad koji sadrži tvari koje imaju neko od sljedećih svojstava: eksplozivnost, reaktivnost, zapaljivost, nadražljivost, štetnost, toksičnost, infektivnost, kancerogenost, mutagenost, teratogenost, ekotoksičnost, svojstvo oksidiranja, svojstvo nagrizanja i svojstvo otpuštanja otrovnih plinova kemijskom reakcijom ili biološkom razgradnjom. Komunalni, industrijski, ambalažni, građevni, električki i elektronički otpad i otpadna vozila svrstavanju se u opasni otpad ako imaju neko od svojstava opasnog otpada.Postupanje s opasnim otpadom smatra se djelatnošću od interesa za Republiku Hrvatsku, a mjere postupanja s opasnim otpadom određuju se Strategijom zaštite okoliša.Zakonom o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13, 73/17) definira se način skladištenja i prijevoz opasnog otpada. Osnovno je da se opasni otpad mora izdvojeno sakupljati, i skladištiti na strogo kontroliranim i u skladu sa Zakonom opremljenim prostorima. Prijevoz opasnog otpada mora biti isključivo u skladu s propisima koji vrijede za prijevoz opasnih tvari. Obrada opasnog otpada dozvoljena je samo u postrojenjima koja posjeduju sve zakonom propisane uvjete i dozvole.Vezano uz opasni otpad obavezno je ispunjavanje zakonom propisane prateće dokumentacije, vođenje očevidnika, izrada katastra o vrstama opasnog otpada, te mjesečno prijavljivanje Burzi otpada podataka o opasnom otpadu.Opasni otpad iz domaćinstvaU opasni otpad iz domaćinstva prije svega spadaju: otpadne baterije, otpadna ulja, boje, lakovi, otapala, stari lijekovi, pesticidi, razne kemikalije i dr.Odvojeno prikupljanje opasnog otpada iz domaćinstava moguće je organizirati na iste načine kao i primarnu reciklažu iskoristivih otpadnih tvari, s time da opasni otpad zahtijeva posebni nadzor od mjesta nastanka do mjesta konačnog odlaganja obrađenih i iskorištenih ostataka.

IZBJEGAVANJE I SMANJIVANJE NASTAJANJA OTPADA

Prvi i jedan od najvažnijih ciljeva postupanja s otpadom je izbjegavanje i smanjivanje nastajanja otpada i smanjivanje opasnih svojstava otpada čiji se nastanak ne može spriječiti.

Osmislimo i proizvodimo proizvode koji su u suglasju s okolišem.
• Ne kupujmo više nego što stvarno trebamo – kupujmo racionalno.
• Kupujmo proizvode s oznakom «prijatelj okoliša».
• Kupujmo robu s duljim vijekom uporabe.
• Kada idemo u kupnju, ponesimo vlastitu torbu.
• Kupujmo svježe namirnice koje zahtijevaju manje ambalaže od vakumiranih pakiranja.
• Kupujmo pića u povratnim bocama.
• Po mogućnosti kupujmo veće količine (pakiranja), a ne pojedinačne.
• Izbjegavajmo proizvode sa suvišnom ambalažom.
• Dodatnu ambalažu ostavimo u trgovini.
• Kupujmo reciklirane proizvode.
• Izbjegavajmo sprej doze, a upotrebljavajmo proizvode s crpnim raspršivačima, koji omogućuju ponovno punjenje.
• Koristimo deterdžente koji nisu na bazi fosfata.
• Za bojenje stana koristimo boje na bazi vode.
• Sve što se dade popraviti, popravimo te iskoristimo.
• Sve ono što još ima uporabnu vrijednost, a nama više ne treba i što želimo odbaciti, poklonimo onome kome to treba.
• Odvojeno odlažimo otpad koji se može reciklirati (papir, staklo, itd.), kao i otpad koji se može oporabiti.
• Kompostirajmo svoj biotpad (ako nam to mogućnosti dozvoljavaju).
• Na svom radnom mjestu izbjegavajmo nastajanje otpada i potičimo druge na to.
• I dr.

U RH svake godine nastaje 1,2 milijuna tona komunalnog (kućnog) otpada, te više od 6,8 milijuna tona industrijskog otpada. Sve te količine otpada u najvećem dijelu završavaju na uređenim i neuređenim odlagalištima, zauzimajući pritom godišnje nekoliko hektara novih površina. Svaki stanovnik u RH godišnje odbaci prosječno oko 270 kg komunalnog otpada, od toga trećinu čini biootpad, jednu četvrtinu čine papir i karton, staklo i plastika svaki po 8%, te 2% metala. Teoretski se iz kućnog otpada može iskoristiti 80% otpada! Ukoliko nastavimo samo odlagati sav nastali otpad trebat će nam mnoga nova odlagališta, a u Međimurju ih je već sad previše (30-tak za koje se zna).

Da li će vas to zabrinuti tek kad vam nikne deponija pod prozorom?

Otpad nije smeće, on to postaje kad se pomiješaju različita vrste otpada, te se time gubi vrijednost otpada kao sirovine koja se može reciklirati. Svaki otpad ima svog vlasnika, te dobro razmislite da li je stvarno tako teško utrošiti 5 minuta tjedno za razvrstavanje i pravilno zbrinjavanje otpada. To ne činite za druge, već za sebe i svoju okolinu

 

KAKO SMANJITI OTPAD?

Smanjivanje otpada počinje pri kupovini.

Izbjegavajte kupovanje robe u jednokratnoj ambalaži – jedna staklena boca se može ponovo puniti 30 i više puta, pa će se na taj način zamijeniti najmanje 30 komada skupe i po okoliš štetne nepovratne ambalaže. Cijena ambalaže nekih proizvoda doseže čak 70% prodajne cijene.
Kupujte veća pakiranja, ali oprez – nisu uvijek opravdana. Kod sredstava za pranje bolje je kupovati koncentrate sredstava za pranje. Na taj se način, uz uvjet da se koncentrat pravilno dozira, štedi novac i smanjuje otpad.
Jednokratne pelene čine 2% ukupnog komunalnog otpada i postaju sve veći problem. Koristite ekološke razgradive pelene.
Dobro razmislite prije nego kupite nešto što vam ne treba, kao i prije nego što nešto bacite razmislite da li bi to moglo koristiti nekome drugome.

ČESTE NEPOZNANICE PRILIKOM SELEKTIRANOG PRIKUPLJANJA OTPADA:

Plavi kontejneri za papir – tu ne ulazi višeslojna ambalaža (tzv. kutije) od lijekova i prehrambenih proizvoda i bezalkoholnih pića, tetrapak ambalaža, te masni ili prljavi papir, fotografije i foto papir, termo (faks) papir, gumirane etikete, indigo i ugljeni papir, te pelene. Papir čini 1/4 kućnog otpada, što znači 70 kg po stanovniku godišnje u RH. S obzirom da se u RH još uvijek ne prikupljaju dovoljne količine otpadnog papira, potrebno ga je uvoziti. Recikliranjem papira čuvamo šume, štedimo energiju, smanjujemo onečišćenje vode i zraka te štedimo skupi deponijski prostor. Osim što reciklažom papira uvelike smanjujemo količinu kućnog otpada, papir se razgrađuje vrlo sporo u tijelu odlagališta, štoviše, značajno produljuje vijek aktivnosti odlagališta otpada, te izravno povećava emisije plina i zagađenih voda.

Za dnevnu nakladu od 100 tisuća novina potroši se 17 tona papira ili 36 stabala!

STAKLO – u zelene kontejnere možete odložiti sve vrste staklene ambalaže a ne ulaze žarulje, automobilsko staklo i bočice lijekova, porculansko ili keramičko posuđe te svjetiljke. Reciklažom stakla postiže se izravna energijska ušteda (plina i električne energije) od 25% u odnosu na proizvodnju novog stakla, a uz to se bitno smanjuje zagađenje zraka, smanjuje se potreba za odlagateljskim prostorom i opasnost od samozapaljenja na odlagalištu otpada,

Kod ispravnog korištenja, jedan zeleni spremnik za staklo smanjuje godišnje odlaganje najmanje za 4 prostorna metra odlagališta. To je odlagališni prostor dostatan za odlaganje količine otpada jedne četveročlane obitelji kroz čak četiri godine.

PET AMBALAŽA – nije sva plastika PET ambalaža – pročitajte oznaku na dnu ambalaže. Ostala plastična ambalaža (PP, PS, PE HD i LD se na prikuplja u PET kontejnerima). PET ambalaža su uglavnom boce od pića i tekućih prehrambenih proizvoda (ulja i sl. ), a u novije vrijeme neki proizvođači pakiraju i gelove za tuširanje i sl. u prozirnu PET ambalažu. Prije odlaganja bocu potpuno ispraznite i spljoštite jer takva zauzima puno manje prostora u kontejneru, te maknite čep jer on nije od PET. U kućanskom otpadu plastika zauzima 8% udjela u ukupnoj masi, ali čak 30% ukupnog udjela u volumenu. Zato zauzima veliki odlagališni prostor, a vrijeme razgradnje 1 plastične boce je 100-1000 godina!

Prvi način koji nas uopće ne košta je da svaku PET ambalažu ( plastična ambalaža u koju se pakira mineralna voda, kola, sokovi i dr.) ne bacamo zatvorenu sa čepom. PET ambalaža čini od 30 do 50 % ukupnih volumena gotovo svake deponije. Jedna tona PET ambalaže zauzima 13 metara prostornih volumena a vrijeme raspada u prirodi je čak tisuću godina. Ako je boca PET ambalaže zatvorena potrebna je ogromna sila da je eventualno smanji na minimalan volumen koji bi ona kao takva trebala zauzimati. Dakle ne odlažite u kante za smeće zatvorene boce PET ambalaže.

PET ambalaža je reciklažni materijal i kao takav se prikuplja u posebnim kontejnerima diljem Hrvatske. U našoj županiji rijetke općine su uvele kontejnere za odvojeno prikupljanje reciklažnog otpada. I prilikom odlaganja PET ambalaže u reciklažni kontejner potrebno je odvojiti čep od boce jer on nije izrađen od istog materijala. Sistem prikupljanje reciklažnog materijala putem reciklažnih otoka i nije pretjerano efikasan ali potpomaže razvoju ekološke svijesti. Putem reciklažnih otoka prikupi se oko 15 % ukupnog materijala na osnovu iskustava razvijenih zemalja.
Osim što plastika povećava volumen naših odlagališta i istiskuje staklo s polica prehrambenih proizvoda, ona je počela predstavljati ozbiljan ekološki problem i potencijalnu opasnost za zdravlje ljudi. Krajem 2003. godine talijanski su znanstvenici dokazali da se kancerogeni spoj di(2-etilheksil)ftalat (DEHP) nalazi u vodi koja se čuva u plastičnim bocama od polietilentereftalata (obične PET-boce!) (Sci. Tot. Env. 2003, 302, 101). Taj spoj, koji je teratogen i uzrokuje rak jetre, vremenom prelazi iz PET-ambalaže i nakuplja se u vodi (više od 3 miligrama po litri vode nakon 9 mjeseci skladištenja). U izvorskoj vodi prije pakiranja u PET ambalažu nisu pronađeni niti tragovi DEHP-a. Literaturna izvori navedeni u tom znanstvenom radu potvrđuju da je problem migracije ili ispuštanja kemikalija u vodu i druga pića koja se nalaze u plastičnim PET-bocama poznat više od 30 godina. Znanstveni primjeri pokazuju da plastična ambalaža nije stabilna a pogotovo ne biološki inertna, već pod utjecajem termo i foto procesa pokazuje tendenciju razgradnje i stvaranja cijelog niza otrovnih spojeva koji zagađuju sadržaj boce. Plastični proizvodi industrije polimera imaju relativno kratko vrijeme tržišnog života, ali su posljedice njihove upotrebe dugotrajne. Neodgovorna znanstvena znatiželje i tržišni profit omogućuje razvoj novih vrsta polimera. Pojava »Q-Pack« boca za pivo na hrvatskom tržištu najnovija je verzija PET-ambalaže. Pivo sa svojim kemijskim sastavom vrlo je pogodan materijal za eventualnu migraciju kemikalija iz PET ambalaže. Plastične boce pripadaju kulturi mobilne potrošnje s tržišnim argumentima: »grab and go« (zgrabi i kreni) i »consume on the move« (konzumiraj u pokretu).U iščekivanju novih znanstvenih istraživanja i trenutka kada ćemo spoznati svu nepovoljnost pakiranja u plastiku koristimo ipak staklo. Pivo a pogotovo vino u plastičnoj čaši postaje estetski i medicinski problem, ali i novim modelom socijalne patologije.

POSTUPANJE S OTPADOM

Evo nekoliko činjenica o duljini razgradnje, za one koji to još ne znaju i koji se još uvijek pitaju: «Zašto sortirati vlastiti otpad i zašto uopće izbjegavati određenu ambalažu?»:

plastična boca: 100-1.000 godina
plastična vrećica: 1000-10.000 godina
limenka: 10-100 godina
papirnati rupčić: 3 mjeseca
novine: 3-12 mjeseci
polisterol, polistiren: 1.000 godina
filter cigareta: 1-2 godine
kora od jabuke: 3-6 mjeseci

Ne zaboravite da nepravilno zbrinjavanje, tj. nezbrinjavanje otpada dugoročno zagađuje okoliš, uključujući nas, životinje, biljke, zrak i vodu.

Sav bi otpad trebalo selektirati u sljedeće skupine:

PET ambalaža: prazne plastične boce od osvježavajućih pića, ulja, mlijeka ili slično. Obično su prozirne i na sebi imaju oznaku ‘PET’. Prije odlaganju u žuti kontejner treba maknuti čepove i spljoštiti boce.

MET ambalaža: prazne metalne kutije – npr. konzerve od pića ili hrane, limenke, metalni zatvarači i čepovi od boca, čelične cijevi, stari alat i sl. Odlažu se u kontejnere za MET ambalažu.

Staklo: prazne staklenke i boce bez obzira na veličinu, bez čepova. Odlažu se u kontejnere za staklo (zeleni).

Papir: sve vrste papira, od novina, bilježnica, prospekata, letaka do kartona i kartonskih ili papirnatih vrećica. Tu ne smije biti nikakvih plastičnih dodataka ili drugih materijala. Papir se odlaže u plavi kontejner.

Biootpad: danas i u hrvatskim gradovima ima sve više kontejnera za biootpad. Živite li na selu, sami radite kompost ili, ako vam smrdi, provjerite ima li ga susjed – bit će mu drago da mu doprinesete. Kompost je izvrsno gnojivo za vrt. Kompostirati možete skoro sve ostatke od kuhanja: otpatke od voća i povrća, talog od kave, vrećice od čaja, ljuske od jaja… Izbjegavajte mliječne proizvode ili kosti od mesa jer će to privući životinje.

Stare baterije: sve vrste običnih baterija ili baterija na punjenje, uključujući i one od mobitela. Odlažu se u posebne kontejnere za stare baterije, one crvene, koji se nalaze na sve više mjesta vani ili u većim prodajnim centrima.

Lijekovi: stari lijekovi se moraju odložiti u posebne kontejnere. Ako ih nema u vašoj blizini, možete ih odnijeti u apoteku.

Građevinski otpad: otpad koji nastaje prilikom gradnje ili rušenja kuća, mora se odvesti na za to specijalizirano odlagalište koje postoji u svakoj županiji.

Opasni otpad: ostaci od boja i lakova, prazne doze od sprejeva, stari mobiteli i kompjutorski dijelovi, akumulatori, elektronički otpad, autogume, metalni otpad i dr. Besplatno se odlaže u reciklažnim dvorištima .
Sav ostali otpad, kao što je npr. tetrapak ambalaža, obavezno spljoštite kako bi zauzimao što manje prostora na smeću.